Ne, ovde nije reč o NLO već o PLO – Poznatim Letećim Objektima.
Kakve oni imaju veze sa Formulom 1?
Dosta je sličnosti. Oba objekta koriste metale lakih legura, kao što si aluminijum, titanijum, zatim nesmemo zaboraviti ugljenična vlakna, bez kojih današnja Formula 1 nemože da se zamisli. Ista ta vlakna, direktno su krajem sedamdesetih iz svemiskog programa došla u Formulu 1, zahvaljujući jednoj kompaniji koja je snabdevala američku svemirsku industriju. Reč je o kompaniji, Hercules Aerospace iz Salt Lake City, koju je otkrio John Barnard i prvi počeo da primenjuje “svemirski” materijal za pravljenje šasija Formule 1. Netreba zaboraviti i inconel, legura koja se koristi kod izduvnih sistema (popularni „auspuh“) a velika je i primena kod rotora turbina jer je otporan na visoke teparature. Čitav dijapazon lakih legura koje se koriste u avio industriji primenjuju se i kod konstrukcije i proizvodnje automobila Formule 1. Do pre decenijuipo, jedna komponenta - berilijum bila je uzrok polemike da li je opravdano korišćenje, kada se zna da prilikom zagrevanja postaje otrovan. Berilijum su koristili za izradu blokova motora i klipova (Ilmor – Mercedes) kao i za kočiona klješta. Ubrzo je bio zabranjen.
Trenutno u konstruisanju bolida Formule 1 jedan tip inženjera je naročito tražen. To su aerodnimaičari, koji su specijalisti za strujanja vazduha i odlični poznavaoci aerodinamike, bez koje se nemogu zamisliti današnji moderni poznati leteći objekti – avioni, helikopteri, razni dronovi, kao i svemirske rakete i međunarodne svemirske stanice.
Međutim, za razliku od letećih objekata gde konstruktori imaju neograničeno vreme za testiranja (i naravno budžet) u Formuli 1 poslednjih nekoliko godina inženjerima i tehničarima su ozbiljno ograničeni testovi. To se svodi na svega nekoliko dana pred sezonu (najviše 12) kao i nekoliko dana za vreme sezone, praktično u prvoj polovini. Zato su aerodinamičari u Formuli 1 pod neverovatnim stresom, jer od njihovih ideja, proračuna, ograničenih testova, zavisi uspeh čitavog tima. Plasman na kraju sezone, može da dovede ekipu čak i do „prosjačkog štapa“, jer ostaju bez važnih bodova a sa time i plasmana, koji pak utiče na zahvat iz novčanog kolača kojima Bernie Ecclestone nagrađuje timove na kraju trkačke sezone. A sa druge strane, dobar proračun aerodinamičkog „tela“, može napraviti od ekipe svetskog prvaka. Najbolji primer – nedavna dominacija Red Bulla, zahvaljujući ekspertu za „vazduh“ Adrian Neweyu.
Dosta je sličnosti. Oba objekta koriste metale lakih legura, kao što si aluminijum, titanijum, zatim nesmemo zaboraviti ugljenična vlakna, bez kojih današnja Formula 1 nemože da se zamisli. Ista ta vlakna, direktno su krajem sedamdesetih iz svemiskog programa došla u Formulu 1, zahvaljujući jednoj kompaniji koja je snabdevala američku svemirsku industriju. Reč je o kompaniji, Hercules Aerospace iz Salt Lake City, koju je otkrio John Barnard i prvi počeo da primenjuje “svemirski” materijal za pravljenje šasija Formule 1. Netreba zaboraviti i inconel, legura koja se koristi kod izduvnih sistema (popularni „auspuh“) a velika je i primena kod rotora turbina jer je otporan na visoke teparature. Čitav dijapazon lakih legura koje se koriste u avio industriji primenjuju se i kod konstrukcije i proizvodnje automobila Formule 1. Do pre decenijuipo, jedna komponenta - berilijum bila je uzrok polemike da li je opravdano korišćenje, kada se zna da prilikom zagrevanja postaje otrovan. Berilijum su koristili za izradu blokova motora i klipova (Ilmor – Mercedes) kao i za kočiona klješta. Ubrzo je bio zabranjen.
Trenutno u konstruisanju bolida Formule 1 jedan tip inženjera je naročito tražen. To su aerodnimaičari, koji su specijalisti za strujanja vazduha i odlični poznavaoci aerodinamike, bez koje se nemogu zamisliti današnji moderni poznati leteći objekti – avioni, helikopteri, razni dronovi, kao i svemirske rakete i međunarodne svemirske stanice.
Međutim, za razliku od letećih objekata gde konstruktori imaju neograničeno vreme za testiranja (i naravno budžet) u Formuli 1 poslednjih nekoliko godina inženjerima i tehničarima su ozbiljno ograničeni testovi. To se svodi na svega nekoliko dana pred sezonu (najviše 12) kao i nekoliko dana za vreme sezone, praktično u prvoj polovini. Zato su aerodinamičari u Formuli 1 pod neverovatnim stresom, jer od njihovih ideja, proračuna, ograničenih testova, zavisi uspeh čitavog tima. Plasman na kraju sezone, može da dovede ekipu čak i do „prosjačkog štapa“, jer ostaju bez važnih bodova a sa time i plasmana, koji pak utiče na zahvat iz novčanog kolača kojima Bernie Ecclestone nagrađuje timove na kraju trkačke sezone. A sa druge strane, dobar proračun aerodinamičkog „tela“, može napraviti od ekipe svetskog prvaka. Najbolji primer – nedavna dominacija Red Bulla, zahvaljujući ekspertu za „vazduh“ Adrian Neweyu.
Нема коментара:
Постави коментар