Nedavno prezentacija
fabričkog tima Renault bila je kozmetičkog karaktera, sa akcentom na
prdedstavljanju ljudi i vozača. Poznavaoci prilika, videli su odlučnost šefa
koncerna Carlos Ghosna, da povratak francuskog auto giganta bude uspešan, kako
bi se vratili na staze pobednika i istovremno pojačali svoje ime u komercijalne
svrhe. Dva osnovna načina koji su garant uspeha, Ghosn je uradio. Kada su u
pitanju finansije „odrešio je kesu“ i angažovanjem čitav niz zvučnih imena, po
pitanju personala, porvrda su odlučnosti da se ime Renault vrati među pobednike
i šampione.
Do sada su planeri
postavljali rok od pet godina do konačnog uspeha a to je mesto na pobedničkom
tronu. Zahvaljujući eri digitalizacije, to se ubrazava pa se taj rok smanjuje
na svega tri godine. Toliko su čelni ljudi planirali da se Renault ponovo vrati
na kolosek uspeha. Uspeh ima svoju cenu, To je možda izuzetno skupa „igračka“
kakva je Formula 1, koja treba da pomogne u povratku imidža posustalim Francuzima.
Sa planiranim budžetom od 200 miliona, Renault ulazi u ligu Mercedesa i blizu
Ferrarija. Najveći deo, od 100 miliona (!) ide na razvoj pogonskog sklopa, a 50
na razvoj automobila. Najveća „boljka“ – motor svakako je trenutno u centru
pažnje jer odličan vozač, dobra šasija ne može da se kompenzuje ako nemate
snažan i pouzdan agregat.
Sa druge strane,
Renault ima pritisak od uspeha. Kada su prvi put ušli u Formulu 1 – 1977. godine
bili su u početku ismevani i mada nisu uspeli da ostvare nijedan pokal
(konstruktorski ili vozački), sama činjenica da su prvi krenuli u pionirski
poduhvat, zaslužuje veliki aplauz.
Drugi povratak u
najbrži cirkus, 2002. godine zbio se kada je trkama vladao Ferrari. Tadašnja tehnika
nije bila toliko kompleksna i zahvaljujući mladom i egoistočkom pristupu
Fernanda Alonsa, Renault je osvojio dve titule 2005 (bolid Renault R25) i 2006.
(Renault R 26). I tada im je bilo potrebno skoro pet godina do šamionske
titule.
Нема коментара:
Постави коментар