McLaren Honda MP4-4 bio je skoro savršen automobil sa
jedinom manom. Niska ili „plitka“ konstrukcija trkačkog automobila, otvara
pitanje pozicije sedenja samih vozača. Čovek sedi u jednoj iskrivljenoj poziciji, položaju koji nije
ni sedenje ni ležanje. Zbog novog položaja,
moraju se prepodesiti pedale, koje sada moraju biti iza prednje osovine.
 |
McLaren Honda MP 4/4 |
 |
Turbo punjač IHI RXD6D |
 |
V6 motor, pod uglom cilindara od 800 sa masom od 146 kg |
„Mi tako ne možemo da vozimo“
– bili su jendoglasni Senna i Prost. Konstruktori su na nezadovoljstvo
aerodinamičara, morali da postave rolbar – zaštitni luk, iza vozačke glave,
nešto višlje, dirketno na udar vetra. Prve vožnje su pokazale, neverovatne
performanse nove Mclaren Honde, koja nije blia brža desetinke sekunde, već se
razlika na pojedinim treninzima penjala i na dve do tri sekunde! Pored niskog
čeonog profila i geometrije donjeg postroja, bili su zaslušni za domnaciju
japansko-britanskog automobila. Posebnu pažnju
konstruktori pogonskog agregata su posvetili V6 biturbo motoru. To je u osnovi isti motor, koji je
debitovao 1983 godine, na VN Velike Britanije u bolidu Spirit.
 |
Elektronsko ubrizgavanaje HONDA PGI |
 |
Presek agregata RA 168 E |
 |
Diagram snage i obrtnog momenta |
Za sezonu 1988. Godine,
Honda je za ekipu McLaren uradila jedna izuzetan zahvat. Za 25 milimetara su
spustili radilicu u blok motora! Zbog toga je McLaren naručio specijalan menjač
sa šest brzina, kod američkog proizvođača Pate Weismanna. To je značilo da su morali
da naprave menjačku kutiju, koji je za 25 mm imao nižu glavnu osovinu, menjača
nego renije. Praktično, osovina menjača i radilica su bili u istoj osi.
Iako su
1988. godine imali tri velike nadogradnje motora, na početku sezone na brojna
pitanja novinara, koliko ima “konja” motor? Zvaničnih odogovora nije bilo. Hondin
agregat sa oznakom RA 168 E, disao je preki dva IHI turbo punjača, model RXD6D
(po potrebi, pravljena u tri veličine) i preko elektronksog ubrizgavanja PGI,
koji je direktno Honda razvijala. Blok motora, pod uglom od 800 bio
je izrađen od livenog gvožđa (a ne od aluminijuma kako se očekivalo radi smanjenja
mase) i posebnim metodama, koje je Honda čuvala u tajnosti, zadržali su
potrebnu krutost ali i određenu lakoću. U prilog “lakoće”, govori činjenica da su
zidovi bili debljine svega 2 – 3,5 mm! Za razliku od bloka motora, cilindarske
glave bile su izlivene od aluminijumske legure (Al Si6Cu4), dok su poklopci
ventila kao i kućište kartera izrađeni od legure magnezijuma. Na kraju masa kompletnog
agregata iznosila je 146 kg, što je malo niže od čuvenog V8 agregata Coswort DFV.
Izuzetno
niska potrošnja, kao i raspon obrtnog momenta od preko 400 nm pri 8000 – 12000 o/min,
bili se velike prednosti Hondinog V6 motora. Najvće obrtni moment od 424,4 Nm
razvijao je kod 10000 o/min.
Odgovor na pitanje koliko je “snažan” Hondin motor, i tako rešio misteriju o snazi, dao je jedan „pripiti“ inženjer: 685 KS pri 12500 o/min. To je bilo oko 40 KS više od Ferrarijevog V6 biturbo motora, skoro 95 „konja“
više od najboljeg V8 agregata Ford Coswortha, oko 70 KS više od Megatrona
(nekadašnji BMW)!
Tehnički podaci motora Honda RA 168 E:
Oznaka motora
|
RA 168 E
|
Broj cilindara / ugao
|
V6 - 800
|
Broj ventila / ugao
|
24 – 320
|
Prečnik ventila
|
nema podataka
|
Razvod ventila
|
zupčanici
|
Radna zapremina
|
1493 cm3
|
Prečnik x hod klipa
|
79,0 x 50,8 mm
|
Napajanje gorivom
|
elektronsko ubrizgavanje, turbo
|
Turbo punjač / broj
|
IHI / 2
|
Snaga motora
|
685 KS pri 12500 o/min
|
Obrtni moment
|
424 nm pri 10000 o/min
|
Srednja brzina klipa
|
21,16 m/s
|
Masa motora
|
146 kg
|
Količina ulja u motoru
|
nema podataka
|
Dimenzije (D x Š x V)
|
535,5 x 637,6 x
667 mm
|