Na ovom mestu možete pročitati vesti, zanimljivosti vezane za dešavanja u Formuli 1, detalji iz života vozača, šefova timova, inženjera, tehničara i ostalog osoblja koje prati "najbrži cirkus na Svetu". Naravno, biće i tehničkih objašnjenja, prikaza, komentara, kako bi se shvatila sva kompleksnost tehničkog aspekta najnaprednijeg automobilskog takmičenja.
"Gentlemen, start your engines!"
субота, 7. новембар 2015.
F1 tehnika: Pod
Formulu 1 poznajemo uglavnom u
svom standardnom obliki – gledano odozgo. Svedoci smo da se aerodinamika u
najbržoj grani automobilskog sporta u podlednjih tridesetak godina toliko
promenila da u poređenju automibla sa početka pedesetih ili šezdesetih godina
sa današnjim automobilima skoro da i nemaju zajedničkih tačaka. Dobro, imamo „karoseriju“,
koja je manje ili više cilindričnog oblika i četiri točka.
Današnji bolidi Formule 1 bogati su raznoraznim krilcima, zakrilcima, perajima i mnogim delovima, što je presudno za
poboljšanje aerodinamike, drugim rečima stabilizovanje automobila pri velikim
brzinama. Jedan, nimalo nebitan deo, svakog trkačkog automobila, posebno Formule
1, jeste pod. Za razliku od „karoserije“ svake formule, pod je u nejvećoj meri
skriven od očiju javnosti. Kako je sredinom sedamdesetih krenula era aerozacije
automobila Formule 1, pod automobila dobija sve više na značaju. Za aerodinamičare
i inženjere, pod automobila je podjednako važan kao i njegova gornja struktura
karoserije. U zavisnosti od automobila, između 30 – 40 procenata kompletnog
aerodinamičkog potiska može doći od poda automobila. Pod prizvodi pritisak
efikasnije nego krila – spojleri.
Drveni pod od bukovog drveta
Širina "poda" 30 cm, duzina oko 330 cm
Red Bull: najefikasniji tim sa efektom vakuma ispod bolida
Šrafovi od titanijuma uzrok varnica sa poda
Zadnji deo Mercedesovog poda: svaki konstruktor ima svoju dizajnersku filosofiju
Velika prednost je u tome što za razliku od „krila“, ispod automobila se
„usisava“ vazduh skoro bez ikakvih kočnica. Samo zadnji spojler može da „optereti“
aerodinamiku automobila sa vazdušnim otporom i do 30 %, dok je najveći iznos
poda bolida opterećuje aerodinamički otpor sa oko 15%. Konstruktori ne bi bili
to što jesu, pa su ideje i razvoj otišle tako daleko, da su predstavnici
tehničke komisije iz Svetske automobilske federacije – FIA, počeli da donose
propise u dimenzijama poda automobila. Najveća promena usledila je nakon udesa
Ayrton Senne 1994. godine. Razlog je bio, da se poremeti struktura skroz ravnog
poda, pa je obavezna ugradnja drvene ploče širine između 30 – 50 cm, koja je
obavezno za 5 cm montirana niže od stranica poda. Najistureniji deo središnjice
poda, čini jedna 30 cm široka ploča (dužine oko 330 cm) od drveta debljine 1
cm. Do skoro, „daska“ je bila fiksirana čeličnim šrafovima na pod svakog
bolida Formule 1. Na zahtev konstruktora, od ove zime dozovoljena je upotreba
titanijumskih šrafova. Oni su glavni uzrok spektakularnih varnica koje se pojavljuju
na podu automobila. Kako je prednji deo niži od zadnjeg (aerodinamički zakoni),
prednji deo daske od bukovog drveta sa titanijumskim šrafovima, mnogo su više
izloženi kontaktu na asfaltnoj podlozi staze.
Poslednjih dvadesetak godina, najpoznatije ime u svetu aerodinamike,
britanski vazdušni „guru“ Adrian Newey, poznat je po svojim perfetkno krojenim
aerodinamičkim „odelima“ ali i po neobično viskom zadnjem delu u odnosu na
prednji. Efekat vakuma, ispod bolida se na taj način dodatno pojačava a samim
tim vozačke karekteristike bolida su izuzetne.
Нема коментара:
Постави коментар