Prvi izlazak vozača na stazu Hemranos Rodriguez u Meksiko Sitiju,
pokazala je koliko je teško upravljati automobilima Formule 1, na trkačkoj
stazi sa desnom nogom na „gasu do daske“, jer „dvadesetorica veličanstvenih“
spadaju u kategoriju privilegovanih ali istovremno i najboljih vozača na Svetu.
U stalnoj jurnjavi za što boljim vremenima, bržim prolascima kroz krivine ili
što kasnijem kočenju – pomenuta grupa „veličanstvenih“, svojim umećem pomera
granice fizike, nauke i ko zna čega još, na veliko oduševljenje navijača.
![]() |
Jedna od komponenti asfalta je bitumen. U njemu ima raznih ulja - zbog toga je staza u Meksiku KLIZAVA |
Veliki broj izletanja, zanošenja, „driftovanja“ nije posledica GRESAKA
vozača, već „znojenja" asfalta na meksičkom autodromu. Kako je to moguće. Zbog
određenih problema, radovi na završetku staze su kasnili. Asfalt je bio poslednji
na redu u rasporedu radova. Još sveža masa, zbog vremenskih uslova (naročito
kada je izložen dejstvu Sunca) oslobađa ulje iz bitumena, (sastavnog dela
asfaltne mase) koje se rasplinjava na površinskom sloju asfalta. To pretvara
podlogu u klizavu masu, pri čemu malo prijanjanje zadaje glavobolje kako
vozačima tako i inženjerima. Dodatni problem je nadmorska visina (staza se
nalazi na 2250 m iznad nivoa mora). Redak vazduh nije dovoljan da obezbedi
adekvatan aerodinamički potisak, iako su krila podešena kao za trku u Monte Carlu,
pa je epilog da su svi vozači „šetali“ po stazi. Ali tu nije kraj. Vremenski
uslovi takođe doprinose otežavajućim uslovima „rada“ vozača. Kiša, nakvasi
asfalt pa u kombinaciji sa „uljima“ – imamao površinski sloj sa malo
prijanjanja i klizavu podlogu !
Нема коментара:
Постави коментар