Tokom šezdesetih godina XX veka, Bernie Ecclestone
nastavio je da pravi kontakte sa vozačima. Sa jednim od poslednjih „džentlmena“
toga vremena u Formuli 1, Roy Salvadorijem bio je prijatelj. Takođe, „zvezda“ u usponu,
Berniev prijatelj, Jochen Rindt poverio je svoje finansijske transakcije na
upravljanje Britancu.
Kada je petog septembra 1970. godine na
VN Italije u Monzi, poginuo Jochen Rindt, to je bio najtužniji dan u karijeri
Bernie Ecclestonea. „Kada sam čuo za Jochenov udes, odmah sam otišao do mesta
nesreće (p.a. krivina Parbolica), dali su mi da nosim njegovu kacigu. Pošto su ga već
transportovali od mesta nesreće, vratio sam se do vozačkog lagera. Organizacija
je bila stravična, jednostavno nedostojna. Jochenovo telo bilo je na platformi
jednog VW busa, gde su bezuspešno pokušavali da ga reanimiraju. Na putu do
bolnice oni su nastavili sa oživljavanjem. Kada smo stigli, Jochen je već bio
mrtav. Oni su ga ostavli tamo u prolazu i ja sam ostao sam sa njim” – priseća se
Ecclestone tragičnog događaja u Monzi.
Sledeće godine, za sumu od 100000 Funti
kupio je tim Brabham. U početku bilo je finansijskih problema. Tu je bilo scena
koje nisu nalikovale Berniju. Na trci u francuskom Nivelles, priseća se Bernie: „Imali
smo prijavljenih pet automobila. Ali samo četiri motora i 12 pneumatika u
prtljagu”. Tek 1978. godine, sklopivši ugovor sa italijanskim mlečnim koncernom
Parmalat, kasniji “No1”, je odahnuo kada su bile finansije u pitanju.
Odmah je počeo da se angažuje na strani
novog Udruženja konstruktora Formule 1. Iako nije bio zvanično njihov
predstavnik, timovi su imali poverenja u njega. Tako je 1975. Godine, udruženje
inkasiralo po trci 220000 Dolara, 1979. 485000 a 1983. godine, čak 940000 “zelenih”
novčanica, po svakoj GP trci! Ecclestone je ponudio da pregovara sa organizatorima i preuzme
svaki rizik. Od 1978. godine, za vreme VN Nemačke, to je postala uobičajena
praksa tokom narednih četiri decenije.
![]() |
Jean-Marie Balestre, Max Mosley i Bernie Eccelstone na početku osamdesetih |
Njegova sposobnost pregovaranja sa organizatrima trka Fomrule 1 došla je
do izražaja 1975. godine za VN Kanade. Nakon ucene da će otkazati trku, Bernie
je uz pomoć svoje (tada desne ruke) Max Mosleya uspeo da izdejstvuje novac od
organizatora. Početkom 1981. godine, pred početak sezone, kulminirao je sukob
između Udruženja konstruktora Formule 1 (FOCA) na čelu sa Bernie Ecclestoneom i
predsednikom Međunarodne sportske federacije (FIA) Jean-Marie Balestreom. Skoro
da su formirana dva šampionata, s jedne strane Engleski ogranak i ostali. Na
kraju, lično, veliki “il commendatore” Enzo Ferrari se umešao za vreme
pregovora 19. Januara i nakon sastanka koji je trajao 13 sati (!!!) rekao je: „Nemojmo
da izgubimo od Ecclestonea. Na kraju, on je taj koji će dobiti sav novac“.
Na kraju postignut je kompromis. FOCA je
kontrolisala finansije a FIA pravilnik. Ubrzo je sklopljen, takozvani Concord
dogovor koji i dan danas važi. Do danas je on sedem puta produžavan. Tako je
Formula 1 prerasla u svetsku izložbu u rangu Olimpijskih igara ili Svetskog
prvenstva u fudbalu. Premijum proizvod, svetskih firmi ali i Zvezda i Zvezdiica na
stazi. Timovi su bili obavezni da učestvuju i da
proizvode sopstvene automobile. Organizatori su bili u obavezi pet godina da priređuju
trke. Lokalni TV kanali bili su zamenjeni Ecclestonovom “profi” televizijskom
ekipom, koja je prenose podigla na jedan viši nivo. U maju 1980. godine, Bernie
je iz svojih sredstava izdvojio 150000 dolara za razvijanje mini kamera, koje
će biti montirane na bolidima Formule 1.
![]() |
Bernie Ecclestone i Max Mosley - prijateljstvo koje traje preko četiri decenije |
Odlaskom Jean-Marie Balestrea sa čela Međunardone
sportske federacije za automobilizam 1991. godine, Ecclestoneu su bila otvoran
vrata da sa svojom nekadašnjom desnom rukom a sada prvim čovekom FIA – Max Mosleyom
upravlja sa Formulom 1 kako on želi.
Нема коментара:
Постави коментар