Od kada je krenuo sa autorskim pravima 1977. godine Bernie Ecclestone je
svoj žovot posvetio jednom sportu, koji je od fabrički, neorganozovanog pojavljivanja
ekipa, šaroliko obučenih mehaničara i nenamernog haosa pred start trke, pretvorio
soje životo delo ali i takmičenje Formule 1 u jedan neviđeni spektakl, sa
visokprofesionalnim ekipama, koje ne često imaju polu, ili punu fabričku
podršku, do odlične marketinške platforme za lasiranje proizvoda raznolikog
asortimana, do mesta, gde treba du budete viđeni ili da vidite neku filmsku
zvezdu, vrhunske sportiste i druge „važne“ osobe.
![]() |
Plakat za VN Monaca 1958 godine. Prvoplasirani i Bernie koji se nije ni kvalifikovao |
Od nastanka šampionata Formule 1 13. Maja
1950. godine, Bernie je bio indirektan učesnik. Učestvovao je u okvirnom programu
prve trke Formule 1 u Silverstoneu u kategoriji Formule junior. U početku je to
bila „labava“ veza sa kraljevskom klasom automobilskog sporta da bi krajem
pedesetih godina, to poprimilo ozbiljniji karakter. Kupio je Connaught
tim i sam pokušao da učestvije na trkama Formule 1. Na VN Monaca 1958
bezuspešno je pokušavao da se kvalifikuje pod imenom BC Ecclestone. BC je
značilo - Bernard Charles.
![]() |
Bernie Ecclestone za upravljačem Connaught Type B Alta |
Uporedo sa pokušajem pravljanja
sopstvene karijere, mladi Bernie je pratio i karijeru mladog perspektivnog
vozača Stuart Lewis-Evans. Na trci za VN Maroka mladi Lewis-Evans doživeo je
udes i nakon šest dana provedenih u bolnici, zbog opekotina, podlegao je
ranama. „Stuart je mogao da preživi“ priseća se Ecclestone: „da ga marokanci
nisu umotali u prljava ćebad, koja su prouzrokovala infekciju od koje je
kasnije preminuo“.
![]() |
Nekada strastveni kockar, Bernie Ecclestone se mnogo bolje snalazio za stolom, tokom pregovora |
Tada je bilo jasno mladom Ecclestoneu
da njegov talenat za poslove može doći do izražaja ako bude pratio vozače i bio
njihov menadžer. Svoj smisao za trgovinu razvio je još u školskim danima. Jedno
jutro je u obližnjoj pekari kupio sve pekarske proizvode kao i kolače i ponudio
ih, na prodaju u školi, naravno uz procenat zarade od 25%! Viknedom je redovno
odlazio na pijacu Pettocoat Lane i tamo kupovao olovke i satove. Kasnije se zaposlio
u jednom gasnom preduzeću ali je i započeo privatna posao kao trgovac polovnim
motorciklima i opremom. Ubrzo je napustio plinaru i posvetio se trgovini, u kojoj
je zaradio svoj prvi milion!
Нема коментара:
Постави коментар