уторак, 21. мај 2019.

U znak sećanja na Laudu..... (22.02.1949. - 20.05.2019.)


Ovaj tekst je iz neobjavljene knjige o Formuli 1, napisan pre petnaestak godina o priči anonimnog vozača, koji je pored svoje trkačke inteligencije bio i pravi maher u stvaranju kontakata, pronalaženju sponzora koji je osvojio tri naslova svetskog prvaka, vodio avio-kompaniju bio savetnik u timovima kao što su Ferrari i Jaguar, da bi kao kruna njegovih ideja, planova i analiza bila petostruka dupla kruna tima Mercedes-AMG.
Pored toga uzoran suprug i otac petoro dece....


Portret vozača: Niki Lauda (Nikolaus Andreas Lauda 22.02.1949)
Svestranost Laude
Jedan od najpoznatijih “gran pri” vozača svakako je austrijanac Niki Lauda, koji je pored osvojene tri titule svetskog prvaka, osnovao avio-kompaniju, radi kao stručni konsultant, na jednoj setelitskoj TV stanici  i  bio je šef  tima “jaguar”

Država: Nemačka. Mesto. Nirburgring. Događaj: najpoznatiji udes u Formuli 1. Na poznatom autodromu Nirburgring, u ozloglašenoj krivini Bergverk (Bergwerk), crveni “ferari” izleteo je sa staze i nakon udarca ostao poprečen na stazi. Jedan bolid naleteo je na ostatke “ferarija”, izbija plamen i nastradali vozač zahvaćen požarom, upada u komu. Budi se u bolnici i samo šest sedmica kasnije, seda ponovo za upravljač bolida Formule 1.
VN Austrije 1971. - Zeltweg: debitant Niki Lauda
Nije nikakav filmski scenario, nego stvarni događaj iz biografije austrijskog vozača Nikija Laude. Njegov udes, postao je u kratkom roku, najpoznatija nesreća jednog vozača Formule 1. Lauda je već iza sebe imao titulu svetskog prvaka (1975. godine u “ferariju”) i jedinstvenu harizmu simpatičnog Bečlije, sa prednjim sekutićima kao u zeca.
Kao rođeni Bečlija, poreklom iz ugledne porodice, roditelji mladog Nikija hteli su sinu da omoguće visoko obrazovanje i jednog dana, da prepuste vođenje porodičnog posla. Međutim, Niki Lauda je posle završene mature sa 19 godina, definitivno odlučio da se oslobodi života u raskošnoj vili u Beču i da se posveti automobilskim trkama. Sa 14 godina mali Lauda je već vozio kamion a sa 15 redovno je vozikao “folksvagen bubu - kabriolet” (VW Kaefer Cabrio), proizvedenu 1949. godine.
Posle dobijanja vozačke dozvole, jedan od najvažnijih koraka u njegovoj vozačkoj karijeri, bio je 1968. godine kada je u iznajmljenom “mini kuperu S” (Mini Cooper S), bez znanja oca, počeo da učestvuje na trkama. Da bi obezbedio sebi sredstva za kupovinu rezervnih delova, Lauda je pravio raznorazne “transakcije”. Prodajom ličnog “VW-a”, obezbedio je deo sredstava a malo kasnije na test poligonu Semperitovih pneumatika u Kotingbrunu (Kottingbrun) pored Beča, po želji austrijskog državnog službenika, menjao je svoj “frizirani” “kuper S”, za običan – ulični “mini moris” (Mini Morris).
Prvu trku u karijeri Lauda je izvezao 15. aprila 1968. godine. To je bila brdska trka u blizini banje Milaken (Bad Müchllacken). Mladi Nikolaus, zauzeo je drugo mesto u klasi automobila do 1300 cm3.
Izveštaji u novinama o uspehu „sina“, delimično su ga oslobodili pritiska od strane roditelja. Uprkos daljoj zabrani bavljenja trkama od strane roditelja, Lauda postiže tri pobede na brdskim trkama. Brzo je mladi „trkač“ ustanovio da je „mini“ nedovoljno brz i posle kratkog razgovora sa kolegom sa staze Peter Peterom, usledio je stisak ruke i Niki Lauda je ubrzo počeo da vozi „porše 911“ (Porsche). Serija pobeda na brdskim trkama pomogla je Laudi da se u 1969. godini domogne kokpita Formule „super fau“ (Super V) u „kajman rejsing“ (Kaimann-Racing-Team) timu. Kurt Bergman opisao je prelazak Laude u viši rang takmičenja: „Lauda u svakoj klasi automobila sa više snage, vozi sve bolje“.
1972. VN Monaca: mladi Lauda
U bolidu „meknamara (McNamara) 1970. godine, Niki Lauda vozio je trke u Formuli 3. To je bio težak period Nikija, koji je skoro u svakom udesu imao po neku „ulogu“.
Znao je da mora nešto da promeni u svojoj dotadašnjoj karijeri. Lauda je našao izlaz u svojoj poslovnoj sposobnosti za pronalaženje novih puteva u automobilskom sportu. Zahvaljujući kreditu jedne švajcarske banke u visini od ondašnji 90 hiljada nemačkih maraka, kupio je „porše 908“ od Alena de Kadenea (Alain De Cadenets). Sa „poršeom“, Lauda kao da se pretplatio na mesta u gornjoj polovini. Trka Formule 3, šestog septembra 1970. godine na stazi Zolder, bila je presudna za karijeru Nikija Laude. Dan pre trke u Holandiji, na trci Formule 1 u Monci, poginuo je Johen Rint – velika nada austrijskog automobilizma. U trećem krugu, Lauda se sudario sa jednim od učesnika pomenute Formule 3. „Okrenuo sam se na stazi, drugi automobil naleteo je na mene. Ubrzo, moj bolid je ličio na gomilu gvožđa jer su skoro svi preostali automobili naleteli na mene“ – priseća se Lauda u svojoj prvoj knjizi. U toj panici, uspeo je da iskoči iz oštećenog automobila i pobegne odatle.
Sledeća stepenica, bile su trke u Formuli 2. Ipak, Laudin krajnji cilj bio je ući u Formulu 1. Kod „merča“ ukazala se prilika za jednim mestom u Formuli 1. Pored Roni Petersona, Lauda je bio drugi vozač. Uzima ponovo kredit, ali ovaj put ide drugim putem. Prvo je podpisao ugovor a onda se dao u jurnjavu da obezbedi novčana sredstva. Uzeo je kredit u visini od pola miliona austrijskih šilinga (70 hiljada nemačkih maraka). Kosponzor mu je bila nemačka firma Boš a novac je dobio od austrijske štedionice. Lauda je u zalog, dao polisu životnog osigurana. Tako je svoju prvu trku u Formuli 1, Niki Lauda izvezao 15. avgusta 1971. godine na svom terenu – na stazi u Salcburgringu. Posle 20 krugova, motor na „merču“ je otkazao i mladi Ausrijanac, visok 175 cm i težak 65 kg  je odustao.
VN Španije na stazi Jarama: Prva pobeda Niki Laude (u sredini) za upravljačem Ferrarija 312B3. drugoplasirani Clay Regazzoni (levo), takođe Ferrari 312B3 i trećeplasirani Emerson Fittipaldi (desno), McLaren-Ford M23
Da bi osigurao svoj angažman kod „merča“ paraleleno u Formuli 1 i u Formuli 2, Lauda je trebao da podigne kredit (ponovo oprobani recept Austrijanca) u visini od 2,5 miliona šilinga (ili 350 hiljada nemačkih maraka). Tri sedmice je obilazio banke i konačno u Raffajzen (Raiffeisen) banci, naišao je na dinamičnog agenta za reklame Dr. Ertel Gehera (Oertel Gehoer), koji je bio oduševljen elanom austrijskog automobilste. Lauda je obezbedio novac i njegova karijera vozača Formule 1 bila je novčano potkovana.
To nisu bile nimalo lake godine za Nikija Laudu. Vozeći za jedan tim, koji nije bio u stanju da obezbedi kvalitetne bolide, kako bi vozački talenat Bečkog momka došao do izražaja, austrijski pilot nije gubio nadu. Napušta ekipu “merč” i prelazi u tim “BRM”. A onda dolazi do sudbonosne trke u Laudinoj početničkoj karijeri. Na “gran priju” Monaka trećeg juna 1973. godine, njegove “bravure” po krivudavim ulicama Monte Karla primetio je niko drugi, nego Enco Ferari iz svoje sobe u Maranelu na televizijskom ekranu. Odmah je javio svom ađutantu Luki di Mentecemolu (!), koje je  stupio u kontakt sa Laudom. Ostalo je ubrzo postala istorija.
Niki Lauda 1974. godine postiže svoju prvu pobedu u Formuli 1 (VN Španije) a sledeće i prvu titulu svetskog prvaka. Iako je bio na najboljem putu da odbrani naslov najboljeg u 1976. godini, nesreća na (staroj) stazi Nirburgring ge je sprečila u tom pokušaju. Lauda se revanširao u šampionatu 1977. godine. Posle osvajanja druge titule, dolazi do razlaza u mišljenjima sa „komendatoreom“ i Lauda prelazi u tim „brebem“, Bernija Eklestona.
Prelaskom u tim „brebem“ 1978. godine,vlasništvo Berni Eklestona, plata bečkog sina“ iznosila je dva miliona dolara!
 
1982. VN SAD - zapad Long Beach: Pobeda Laude u "drugoj karijeri" vozača F1
Posle nepune dve godine i relativno slabih rezultata, neočekivano na treningu za trku u Kanadi 1979. godine, Lauda na konferenciji za novinare, objavljuje da je izgubio volju da vozi trke Formule 1.
Posvetio se drugom hobiju – letenju. Osnovao je avio-komapniju Lauda Er (Lauda air). Međutim, posao nije išao po očekivanjima bivšeg vozača bolida Formule 1 i na nagovor šefa tima „meklaren“ Rona Denisa, vraća se na trkačke staze 1982. godine. Već u trećoj trci (iste godine) postiže pobedu a 1984. godine, u izuzetno napetom i uzbudljivom prvenstvu, osvaja svoju treću krunu, sa pola poena prednosti u odnosu na drugoplasiranog Alena Prosta.
1984. godine u direktnom "dvoboju" sa Alenom Prostom, Niki Lauda je osvojio svoju treću titulu sa pola poena prednosti!
U „najbržem cirkusu“ ostao je do kraja 1985. godine, kada se definitivno povukao sa trka. Svoju avio-komapaniju postavio je na zdrave noge. Pored aviona, bio je dugo godina savetnik u timu „ferari“, TV komentator nemačke televizije RTL a do skoro i šef tima „jaguar“. Krajem 2002. godine otpušten je iz Jaguara, uz “providno” obrazloženje ljudi koji su tražili dežurnog krivca, zbog katastrofalno loših rezultata tima.
Međutim, možemo očekivati ponovo ime Laude na pobedničkim postoljima. Laudim sin, Matijas (Mathias) krenuo je očevim stopama.
Bilans trka Formule 1 Nikija Laude
Godina
Tim
Velike nagrade
Pobede
Bodovi
Plasman
1971
Merč Ford
1
0
0,0
35
1972
Merč Ford
12
0
0,0
23
1972
BRM
14
0
2,0
17
1974
Ferari
15
2
38,0
4
1975
Ferari
14
5
64,5
1
1976
Ferari
14
5
68,0
2
1977
Ferari
15
3
72,0
1
1978
Brebem Alfa
16
2
44,0
4
1979
Brebem Alfa
14
0
4,0
14
1982
Meklaren Ford
15
2
30,0
5
1983
Meklaren Ford/TAG Porše
15
0
12,0
10
1984
Meklaren TAG Porše
16
5
72,0
1
1985
Meklaren TAG Porše
14
1
14,0
10

Nikijev mlađi brat - Florian, 1997 godine mu je dao bubreg.



Lauda sa suprugom Birgit (DONOR DRUGOG BUBREGA LAUDI), blizancima Mia i Max i Mathias, sin iz prethodnog braka

четвртак, 18. април 2019.

Jubilarna sezona

Ove godine Formula 1 proslaviće dvostruki jubilej. Punih sedamdesetih godina, Formula 1 je gradila svoje ime, renome ali i tehnološki napredak, kako u materijalnom (automobili, oprema, logistika, kompjuterizacija i tome slično) tako i u psiho-fizičkom napretku vozača. Ove godine kalendar broji, čak 21 trku a treća u kalendaru, nedavno završena VN Kine, bila je 1000-ta trka najnaprednijih trkačkih automobila današnjice.
Ukratko, predsezonski testovi su pokazali odličan tehnički napredak italijanske ekipe Ferrari, Svojevrsnu stagnaciju šampiona Mercedes-AMG i kao treće najjače ekipe Red Bulla, koja je uzletela zahvaljujući japanskim krilima (čitajte) novim dobavljačem pogonske jedinice, japanske Honde. Ostali timovi su bliže jedan drugom i što je za pohvalu, sa smanjenim "jazom" u vremenu za vodećom trojkom. Ipak pomalo komična situacija na prvoj trci, malo je bacila tehnološko-materijalno-psihološki obračun u senku.
Sebastian Vettel, 2019. VN KIne
Na opšte iznenađenje ljubitelja Formule 1, Sebastian Vettel je "bacio" navijače u dilemu sa svojim novim imidžom. Naime, četovorstruki svetski prvak pojavio se u javnosti sa - brkovima! Odmah su reagovali poznavaoci prilika u Formuli 1 i odmah se bacili u proglašenje najupečatljivijeg "brkajlije" u "najbržem ciskusu".
Keke Rosberg, 1982. godine na VN Holandije


Nigel Mansell, 1992. godine u Estorilu
U prošlosti dva vozača su bili prepoznatljivi po svojim brkovima. Finac Keke Rosberg, svetski prvak iz 1982. godine i Britanac Nigel Mansel, svetski prvak iz 1992. godine. Ko je veći "šmeker" presudite sami....